Honey Lemon Soda - Epizode 1-2

Teško je zanijekati da je Honey Lemon Soda ispunjenje želja – ali kakvu želju u njoj vidite, uvelike ovisi o vašim vlastitim iskustvima. Za mene, kao nekoga tko je u školi bio žrtva zlostavljanja, želja nije da dođe princ na bijelom konju i spasi vas. Nego da netko, bilo tko, kaže da ste uopće vrijedni spašavanja.

Problem sa zlostavljanjem koje je Uka Ishimori pretrpjela u osnovnoj školi jest to što vas natjera da povjerujete da ga zaslužujete. Da ste vi sami razlog svojoj nesreći i da se morate ispričavati zbog pukog postojanja. Ono što Uka u prve dvije epizode doživljava od Kaija nije da je on spašava na bijelom konju – već podsjetnik da je ona ljudsko biće koje uopće zaslužuje biti tu. Kai je ne spašava, on je vidi.

Ni sam ne zna zašto to čini. Kada se Uka i Kai prvi put sretnu, ona se spotakne na ulici i plače. On je jedini koji se zaustavlja.

To ilustrira kako je on doživljava, dok drugi skreću pogled – ne zato što je ne vide, već zato što svjesno ignoriraju ono što im stvara nelagodu. Ukina očaj je drugima neugodan, a to sugerira da je za njih to uvijek bilo tako.

Sigurno je bilo školskih kolega koji su joj htjeli pomoći, ali su se suzdržali iz straha od društvenog izopćenja. Kai je prvi koji prepoznaje njezinu nevolju i djeluje – Uki se to čini nevjerojatno hrabro i ljubazno. Obratite pažnju na to koliko se često ispričava u ovim epizodama: Dio nje strahuje da će Kai i njegova ekipa biti "okaljani" kontaktom s njom, jer je "Kamenka" samo "kamen u cipeli društva".

Epizoda 1 serije Honey Lemon Soda nije me uspjela zainteresirati.

To ne znači da nema trenutaka ismijavanja ili pokroviteljstva. Kaijevi pokušaji da socijalizira Uku svakako se mogu protumačiti kao ovo potonje – iako mislim da je namjera više pokazati da je i on još uvijek dijete koje ne zna kako se nositi sa situacijom (što primjećuje barem jedan prijatelj u epizodi 2).

Na neki način, on tretira Uku kao psa lutalicu, što nije idealno. Ali srce mu je na pravom mjestu, kao što pokazuje košarkaška scena: Prepoznaje koliko želi biti dio igre. (Također volim vjerovati da je potajno vježbala i umjesto toga se izvlači sa smiješnim izgovorom "treninga mašte.")

Njegova naglost kada shvati da je Uka napustila učionicu bez razgovora s njim, govori mnogo o njegovim osjećajima – i o tome da ih ni sam ne razumije. To što ga djevojke obožavaju ne znači da mu se to sviđa ili da se može nositi s tim. Čini se kao tinejdžer koji je bio "s nekim" jer to svi rade – ne znajući zašto ni što to znači.

Serija pronalazi svoje uporište u vizualima.

Izvorni materijal, manga Mayu Murate, jedan je od mojih omiljenih trenutačnih shoujo naslova, i priznajem: anime adaptacija ne čini pravdu Muratinoj umjetnosti.

Žuta paleta boja ima smisla, ali više izgleda kao "električno banana žuta" nego "medeno ili limun žuta". Oči uopće ne funkcioniraju u animeu – samo zato što Murata koristi zlatno-smeđe tonove u svojim ilustracijama, ne znači da bi anime to trebao kopirati.

Tijela također izgledaju nespretno, vjerojatno zato što se previše kruto drže manga stila: Prikazivanje pokreta je drugačije od pukog sugeriranja.

Unatoč vizualnim slabostima, vrijedi pogledati anime. Manga je bolja u gotovo svakom pogledu, ali priče poput ove trebaju biti ispričane. Oni koji su bili u Ukinoj poziciji razumiju zašto. Oni koji nisu, naučit će ovdje da nije riječ o tome da vas netko spasi – već o shvaćanju da zaslužujete spasiti sami sebe.

Honey Lemon Soda trenutačno se prikazuje svake srijede na Crunchyrollu.