Frieren: Beyond Journey's End – Epizode 7-8

Ovaj par epizoda predstavlja vam glavne antagoniste serije: demone. U animeu, demoni su tijekom godina prošli zanimljivu evoluciju. Nekada su bili jednostavno zlikovci koje je trebalo pobijediti. Čista bića zla s kojima su se heroji obračunavali kako bi spasili svijet.

Demoni

U posljednje vrijeme, to se promijenilo. Mnoge priče prikazuju demone u mnogo suosjećajnijem svjetlu. Ponekad su to narod prisiljen boriti se zbog teških životnih uvjeta. Ili su žrtve predrasuda, prikladan žrtveni jarac za ljude u svijetu fantazije.

Demoni su toliko često viđeni kao složeni i nijansirani da sama Frieren isprva djeluje nevjerojatno rasistički, pokušavajući ubiti demona na ulici bez upozorenja i nazivajući ih čudovištima, a ne ljudima. Trik je u tome što su se demoni u Friereninom svijetu razvili kako bi iskorištavali bolju stranu ljudske prirode. Uostalom, svi smo kao djeca učeni 'koristiti riječi' i da je 'borba loša'. Logična je pomisao da ako možemo međusobno komunicirati, možemo se razumjeti, a ako se razumijemo, možemo postići mir.

Bez osjećaja

Međutim, demoni ne mogu razumjeti ljude, niti to žele. Za demona, riječi nisu za komunikaciju, već za obmanu. I humanoidni oblik demona i njihova upotreba jezika jednostavni su alati evolucije. Alati koji im olakšavaju lov na njihov primarni izvor hrane: ljude.

U osnovi, demoni nemaju empatije, i to ne samo prema ljudima, patuljcima i vilenjacima. Uopće nemaju nikakvu emocionalnu vezu s drugima. Nemaju prijatelje ni obitelj i po svojoj su prirodi samotnjaci. Jednostavno rečeno, oni su cijela rasa psihopata.

Sve što kažu ili učine služi samo za izazivanje reakcije koja im pomaže u postizanju cilja proždiranja ljudskog mesa. Ali samo zato što su naučili da, između ostalog, vikanje 'Majka' kada su pred smrću može natjerati njihovog neprijatelja da prekine napad. Ne mogu razumjeti emocionalni impuls zašto je to tako, i to je njihova slabost.

Razlika između Frieren i demona

Na površini, Frieren se sama po osobnosti čini bliža demonima nego Fern ili Stark. Često je hladna i logična do te mjere da razmatra napuštanje grada njegovoj sudbini i bijeg u kaos nadolazećeg demonskog napada. Zbog iskrivljenog osjećaja za vrijeme, teško joj je brinuti se o ljudima koji će umrijeti za nekoliko godina. Bilo demonskom rukom ili starošću. Pogotovo ako je ta smrt uzrokovana nečim što ona smatra glupim.

Međutim, razlika između Frieren i demona je u tome što, iako joj je teško stvarati emocionalne veze sa smrtnicima, ona je to sposobna učiniti. Stalo joj je do Fern, Starka i njenih bivših suputnika (daleko više nego što je ikada shvaćala). Čak i da nije imala osobni ulog u borbi. To smo u seriji dosad vidjeli više puta, da ima novi moralni kompas koji joj pomaže u interakcijama sa smrtnicima: 'Što bi Himmel učinio?'

Čak i da nije tako, postoji još jedan emocionalni poticaj za njezine postupke: hladan, beskrajan bijes. Uostalom, potreban je snažan poriv da bude ona koja je ubila više demona od bilo koga drugog u povijesti. Do te mjere da je sami demoni u prigušenim tonovima nazivaju 'Frieren Ubojica'.

Zaključak

Trenutak koji mi je natjerao suze na oči? Taj što je Himmel podigao toliko kipova, ne samo iz taštine, već kako Frieren ne bi bila sama. To je dokaz da je njezina priča, njezin život, daleko više od niza poluvjerovanih priča iz prošlih vremena.

Što je s akcijskim scenama? Toliko su brutalne i nasilne da Frieren neizbježno počnete gledati u sasvim novom svjetlu.

'Logično' razmišljanje demonske djevojke: Ubila sam dijete jedne obitelji. Oni me namjeravaju ubiti. Ako im dam novo dijete, neće me htjeti ubiti. Gradonačelnik ima dijete. Ako ubijem gradonačelnika i dam im njegovo dijete, bit ću sigurna.

Sviđa mi se ideja da je barijera koja je štitila grad tisuću godina podignuta samo zato što je Flamme vidjela mladicu kako se bori protiv snježne oluje i odlučila joj pomoći.